Ovaj prsluk pre nego što je postao prsluk je bio džemper. Još kad sam bila u srednjoj školi. Majci se mnogo dopala vuna, ali bilo je samo 300g, ali nema veze ona je pazarila i uspela da mi napravi super džemper sa ranglan rukavima. Baš sam volela ovaj džemper i iznosila sam ga (probala sam da nađem neku sliku kako ga nosim, ali u to vreme smo se slikali dva puta godišnje, tako da ništa od stare slike).
Vremenom je džemper postao mali, ili sam se raskrupnjala, ali sve u svemu nisam ga nosila. Ali nisam ga ni bacala. Zamolila sam autora prvog džempera da ga opara. Uspela je!!
Kako je džemper star više od 20 godina, vuna je bila…kovrdžava. Ali, premotala sam je na široko, potopila u regenerator, osušila, ponovo premotala i bila je kao da nikad od nje ništa nije rađeno. Kvalitet je kvalitet.
Prsluk sam radila odozdo, po istoj šemi kao i žute prsluke. Veoma jednostavno. Kako je vuna melirana, radila sam samo klot, na iglama 3,5mm. I sad dok ovo pisem videla sam da sam počela da ga radim pre skoro tačno godinu dana!! Sedela na terasi i uživala u super vremenu!!!
U međuvremenu su se rodile nove ideje tako da je prsluk ostao malo ad acta. A onda su zvali drugari da idemo u Sjenicu na Miholjsko leto i to je bio pravi pokretač da završim svoj prsluk. I nađem mu savršene dugmiće.
I eto premijerno prsluk na meandrima Uvca (malo kasno smo stigli, pa je sve u senci)!! Kad malo razmislim, prsluk je jedan odličan i koristan odevni predmet. Napraviću ih još podosta čini mi se!!
Uz put su nas pozdravljale mnoge životinje. I…Jugoslovenske zastave!!!
Ostavite odgovor