Kad nekome pomenem da jedem konjsko meso skoro svi se zgražavaju, a nisu ni svesni koliko greše. Rečenicu pa kako možeš da jedeš ponija ako nisam čula hiljadu puta nisam čula ni jednom.
Konjsko meso je bogato gvožđem, vitaminima E i B, magnezijum, fosfor i arginine, a masti koje sadrži su između biljnih i životinjskih. Konzumiranje dovodi do poboljšanja cirkulacije i snižavanja holesterola, pa time predstavlja odlično sredstvo za regulaciju metaboličkih procesa u telu. Svi znamo da se konjsko meso preporučuje ljudima koji pate od anemije, čak je i preporučljivo da ga konzumiraju deca i trudnice zbog njegovih blagotvornih svojstava.
Više o hranljivim svojstvima konjskog mesa možete pročitati na sledećem linku.
Ali kako ljudi konje drže za kao ljubimce ili za potrebe sporta i rada, veliki broj organizacija za zaštitu životinja traži potpunu zabranu upotrebe konjskog mesa u ishrani, a kao razloge navode okrutnost i potencijalne zdravstvene posledice za potrošače. Ali svako meso, a i druga hrana, ako se pravilno ne skladišti može dovesti da zdravstvenih posledica…
Konjsko meso se najviše konzumira na Kavkazu i u Srednjoj Aziji, dok je na primer potpuno zabranjeno u Australiji, Novom Zelandu i Izraelu.
Moram da priznam da ne znam da li su bratu i meni davali konjsko meso kada smo bili mali, ali od kada sam prvi put probala pre jedno desetak godina, često ga spremam. Na Đeram pijaci ima kasapnica koja prodaje konjsko meso (dole u dnu pijace) i najčešće kupujem roštiljske kobasice, koje kada se ispeku i služe uz krompir su jednom rečju fantastične.
Kad kupujete konjsko meso imajte na umu da je ono uglavnom nemasno i mekano. Za razliku od drugih vrsta mesa kod kojih je mlado meso je mekš, kod konja je situacija obrnuta- što je konjsko meso starije, to je mekše!
Za gozbu subotom sam odlučila da pravim Tartar biftek.
Postoji stalna dilema koji je tačan naziv Tatar ili Tartar! Prema jednoj priči Tatari su stavljali sirovo meso ispod sedla i tako jahali i po dva dana, a zatim jeli to meso sa hlebom. Druga priča na koju sam naišla je isto vezana za Tatare i kaže da su isto stavljali meso ispod sedla, ali da bi pokrili rane konja, to meso se naravno posle bacalo!! Legenda koja ide u prilog nazivu Tartar kaže da je u SAD posle drugog svetskog rada. Prva verzija je nazvana Beefsteack à l’Américaine, ali kako se služio uz tartar sos uskoro je postao poznat pod nazivom Tartar bifter. Kako izgleda naziv Tatar biftek se održao samo u zemljama istočne Evrope zajedno sa legendom o hrabrim konjanicima!
U restoranu Potkovica u Beogradu sam prvi put probala konjski Tartar biftek i oduševila sam se. Ali kako je restoranska cena malo visoka (300 g košta 2200 din ili malo manje od 20 eur), odlučila sam da ga sama napravim po neki put. U domaćoj izvedbi dobijete duplu količinu za upola manje novca.
Recept je više nego jednostavan i vreme pripreme je manje od 10 minuta.
Sastojci:
- 600 g konjskog ramsteka (meni kasapin samelje tri puta na mašini)
- 1 manju glavicu iseckanog crnog luka
- Worchester ili Tabasco sos (ovo nisam imala)
- 1/2 veze iseckanog peršuna
- 1 sveže žumance
- 4 iseckana kisela krastavčića (ja ih služim posebno)
- so, biber, aleva paprika
- senf
- kašičica konjaka (nisam ni ovo imala)
Način pripreme
Sve sastojke dobro izmešajte i ostavite da stane u frižideru barem sat vremena.
Ne može lakše od ovog!!!



Tartar biftek se služi uz puter i tost obavezno, ostalo je sve opciono po želji.
Ja volim da ga jedem sa crvenim lukom i kiselim krastavčićima, paradajz salatom uz kriglicu piva.


Ako vam ostane neka količina, u šta iskreno sumnjam, sutradan možete napraviti pljeskavice i ispeći ih na roštilju.

Uživajte!!!
Ostavite odgovor